Pop Ćira i pop Spira – prepričano i analiza lektire

Veliki pisac srpskog realizma, Stevan Sremac, nije rođen u Sremu, već u Bačkoj, u mestu Senta 1855. godine. Mnogi ga nazivaju srpskim Mopasanom ili Čehovom. Majku je izgubio kada je imao samo tri godine, a kada je napunio sedamnaest, umro mu je i otac. Još sa trinaest godina otišao je kod ujaka Jovana Đorđevića u Novi Sad. Jovan Đorđević je bio ugledni profesor Srpske gimnazije, urednik Letopisa Matice srpske i njen sekretar, a kasnije i profesor istorije na Velikoj školi, preteči Univerziteta u Beogradu. U to vreme, bio je i jedan od osnivača Narodnog pozorišta u Beogradu. Treba napomenuti da je Sremčev ujak napisao našu državnu himnu “Bože pravde”.

Naravno da je ovakvo rodbinsko okruženje uticalo na mladog Sremca. Ipak, počeo je kasno da piše – tek u 33. godini. Tada su u Bosanskoj vili izašle njegove poetizovane istorije Veliki župan Časlav, Rastko, Zaboravljeni Obilići, Smrt cara Lazara, itd.

Ova njegova dela su zaboravljena i danas se više ne čitaju.

Završio je filološko-istorijski smer na Velikoj školi u Beogradu , a zatim radio kao profesor u Pirotu, Nišu i Beogradu. Bio je i vojnik-dobrovoljac u srpsko-turskim ratovima 1877. godine.

Loading...

Prvu pripovetku je objavio 1893. godine, bila je to Božićna pečenica. Nakon toga, ređala su se književna dela koja su ušla u antologiju srpske književnosti realizma. To su bili romani i pripovetke Limunacija na selu, Pop Ćira i pop Spira, Ivkova slava, Zona Zamfirova i Vukadin.

Sremac je svoj stil gradio čitajući i ceneći Jakova Ignjatovića, Čarlsa Dikensa, Gogolja, Eliota, Svifta. Voleo je srpsku tradicionalnu prozu i takvu prozu je stvarao. Odlično školovanje i bogata porodična biblioteka u kući ujaka Jovana Đorđevića, dali su mu klasično i široko obrazovanje. U njegovim delima možemo se susresti sa velikom ljubavlju prema narodnom jeziku, sa idealizovanjem prošlosti, ali i sa velikim humorom koji je tako vešto uplitao u svoje oštro pero.

Realizam u domaćoj književnosti zaista obuhvata jednu zanimljivu i raznoliku povorku novih pojava koje su se događale u dosta širokom vremenskom periodu. Ono što je najvažnije to je da je realizam u srpsku književnost uveo život običnog, malog čoveka i sve ono što taj život podrazumeva. Pisci realizma su se trudili da verno prenesu običaje, shvatanja, način života, ali i govor i jezik krajeva u kojima se događala glavna radnja pripovetke ili romana. Tzv. regionalna tematika dolazi u centar pažnje, pa u realističkim književnim delima imamo puno dijalekatskih obeležja, provincijalizama, socijalnog raslojavanja.

Stevan Sremac je u svojim književnim delima na najbolji način prikazao tri sredine u kojima je kraće ili duže živeo. To su bile beogradska, niška i vojvođanska sredina. Njegove teme su raznovrsne. On je, u svojoj suštini, konzervativac i tradicionalista. Bio je pristalica monarhije. Ipak, pošto je imao simpatija za socijaliste, razlikovao se od mnogih realista. Teme njegovih dela ipak akcenat stavljaju na patrijarhalni svet, u odnosu na moderni svet. Kada piše i opisuje taj stari svet, vidi se njegova ljubav prema ljudima, tradiciji i običajima. On se smeje manama, ali sa puno topline i dobrodušnosti.

Sremac je teme za svoje romane i pripovetke pronalazio u stvarnim anegdotama ili u nekim pozajmljenim pričicama, pa ih je posle širio i razvijao na sebi svojstven način. Voleo je da posmatra ljude i nije bio sklon izmišljanju i fantaziji. Njegova najbolja dela, Zona Zamfirova, Ivkova slava i Pop Ćira i pop Spira kao osnovnu priču imaju jednu anegdotu šaljivog porekla koja je u vezi sa nekom ljubavnom pričom. Ti sižei su zatim razvijeni mnogim epizodama.

U romanu Pop Ćira i pop Spira, o kome će u ovom tekstu najviše biti reči, osnova je svađa popova i popadija oko potencijalnog zeta, a u stvari, na širem planu je predstavljena divna slika vojvođanskog sela. I sam pisac upozorava čitaoca na pojedinim mestima da mogu preskočiti određene epizode jer one, u suštini, nemaju veze sa glavnom radnjom.

Sadržaj romana Pop Ćira i pop Spira

Inspiraciju za ovaj popularni roman, Sremac je pronašao tako što je igrom slučaja čuo za jedan događaj koji se odigrao u vojvođanskom selu u njegovo vreme. Jedan pop je u raspravi sa drugim izbio ovome zub, pa su taj zub nešto kasnije, kako bi se našalili, zamenili konjskim zubom i sa dokazom otišli vladiki da presudi. Posle toga je nastala opšta pometnja.

Loading...

Na osnovu ove anegdote, Sremac je razvio širu sliku vojvođanskog sela, opisao mnogo epizodnih likova i utkao puno poetskih tonova, pa roman ima jedinstven stil. U osnovi, to je humoristički roman, a glavna radnja tiče se sukoba između dve porodice Spirine i Ćirine. Ove dve porodice, iako su u zavadi, ipak liče jedna na drugu, po mnogim osobenostima, ali se, kako vreme prolazi, sve više razlikuju i daju sliku potpune suprotnosti.

U obe porodice imamo po jednog popa, popadiju i ćerku. Ćerka jednog popa je otvorena za moderno i novo, druga je patrijarhalna i tradicionalna. Prva voli da čita, druga ne, već je sramežljiva. Ipak, ona koja je moderna i koja ima izgrađene stavove, u isto vreme je vrlo razmažena, ne ume da uradi ništa u kući i na neki način je izveštačena. Kao takva, ona uspeva da zavede mladog učitelja koji očigledno ima sličan karakter. Druga devojka srećno bira seoskog bricu za muža, a on napreduje, pa na kraju ima titulu zubara. Imaju puno dece i žive u Beču.

Po ovakvim pripovednim i tematskim rešenjima, vidimo da je Sremac uvek na strani tradicionalnog i da ceni prave vrednosti.

U sve ovo, pisac uvodi veoma živ i zanimljiv jezik. Kada čitamo redove u kojima slušamo glas pripovedača, taj jezik je književni, ali kada čitamo redove dijaloga između likova, možemo uživati u arhaizmima, varvarizmima, provincijalizmima.

Humor je ono što osvaja svakog čitaoca ovog romana. Tu su i radnja koja je zasnovana na humoru, potom vrlo šaljive deskripcije i karakterizacije, mentalitet vojvođanskog sela koji vrca od smeha. Lik glavne seoske tračare Gabrijele povezuje ostale likove, a njeno prepričavanje detalja iz tuđih života, koje je obično prenaduvano, doprinosi humoru.

Dakle, radnja romana se odvija u bogatom selu u Vojvodini koje ima dva popa. Pošto je selo, kako rekosmo, bogato, u stanju je da izdržava dve svešteničke porodice (popadije i ćerke). Pop Ćiru su zvali Žderonja ili Hala, naravno zbog toga što je umeo mnogo da pojede. Kažu da je znao da pojede do vrha punu korpu krofni. Pop Spira je imao nadimak Kesa, zbog toga što je više od svega voleo novac. Kažu da su ga videli kako sa malom decom po svadbama skuplja sitniš koji kum baca u veselju.

Loading...

Ćirina supruga se zove Persa, a ćerka Melanija. Spirina žena se zove Sida, a ćerka Jula. U suštini, pripovedač kaže da su oba popa dobri ljudi, da žive lepo, da se slažu i da vole da se goste što se vidi po njihovim stomacima.

Melanija i Jula su istih godina, lepo se slažu, ali su potpuno različite po svojim navikama i naravima. Jula je jednostavna, zdrava, rumena, radi sve po kući, ali ne voli da uči. Melanija je bleda, otmena, obožava knjigu, svira klavir i ume da bude slobodna da iznosi svoje stavove u društvu.

Ovako kako se ćerke razlikuju, tako se razlikuju i popovske porodice. Ćirini su malo siromašniji, međutim lepo se oblače i imaju bolji nameštaj u kući (savremeniji i moderniji). Spirini su bogatiji, ali i staromodniji. Čuvaju živinu u dvorištu i vredni su.

Do jednog trenutka, oni se vrlo lepo slažu. Posećuju jedni druge, lepo razgovaraju dok popovi pijuckaju rakiju i vino, vode obične razgovore sa malim ljubomorama i zamerkama, ali im sve to ne smeta. Jednoličnost i ovu seosku idilu menja dolazak novog seoskog učitelja Pere. Pera je bio lep, obrazovan i mlad, pa su, naravno, obe porodice u njemu videle svog budućeg zeta. Tog trenutka počinje nadmetanje, počinju podvaljivanja, ogovaranja i sitne čarke.

Pera prvo odlazi na službu u crkvu dok je služio pop Spira. Na službi je pevao i svi su bili oduševljeni njegovim glasom. Posle službe, Spira ga pozove na večeru u svoju kuću. Prošetali su kroz selo zajedno, da bi svi mogli da ih vide. Na večeru, kao potpuno slučajno, samozvani dolaze i Ćira i njegova žena Persida. Tokom večere, Sida i Persa se utrkuju koja će više ishvaliti svoju ćerku, ne bi li zainteresovale Peru za njih. Pop Ćira insistira da Pera obavezno dođe i kod njih na večeru.

Na večeri kod Ćirinih, Sida se pravi da čaša iz koje pije nije potpuno čista, pa je briše i time želi da pokaže Peri da ova kuća nije domaćinska kao njihova. Persida tobože iz najbolje namere hvali Julu i Sidu kako divno kuvaju i spremaju, ali time želi da istakne da ništa drugo ne znaju osim da budu domaćice.

Učitelj Pera se malo više zagledao u Melaniju i uskoro ih viđaju kako šetaju selom. Melanija je umiljata, pa je učitelj Pera bio očaran njenim ponašanjem. Juca nije bila oduševljena Perom, pa joj ovo nije teško padalo. Izabranik njenog srca je Šaca, pomoćnik u brijačnici. Šaca dolazi ispod Jucinog prozora, te joj peva i svira. Vidjaju se preko tarabica kad Juca zaliva svoju baštu. Njena majka to ne odobrava i želi da joj se ćerka zagleda u učitelja. Ljubomorna je na Melaniju i na svaki način sabotira njihova nastojanja da privuku Peru na svoju stranu.

Odnosi između ove dve porodice se sve više zaoštravaju. Raspravljaju se i svađaju, a najviše to čine Persa i Sida. Gabrijela, seoska tračara, prenosi abrove, pa celo selo zna šta se dešava.

Popadije se žale muževima, pa popovi odlučuju da se sastanu i reše nesporazume. Međutim, razgovor Ćire i Spire ubrzo prerasta u raspravljanje, a na kraju i u tešku svađu. Kulminacija svega je tuča u kojoj pop Ćira gubi zub, pošto je Spira gađao ovog debelom starostavnom knjigom.

Persa je zbog ovoga poludela i rešila da se osveti. Nije htela da dopusti da spor bude izglađen, nego je nagovorila Ćiru da napiše tužbu.

Uskoro, popovi putuju u Temišvar kod vladike. Na putu do tamo svraćaju kod kolege popa Oluje da prenoće, opiju Ćiru i zamene smotuljak sa zubom. U novom smotuljku se nalazio konjski zub.

Sledećeg dana, kod vladike, Ćira vadi smotuljak kao glavni dokaz. Svi se smeju, a on je iznenađen i shvata da je prevaren. Vladika je besan i malo je falilo da ga kazni. Jedino rešenje je bilo da se pomire i da se tako spreči kazna.

Pop Ćira i pop Spira se mire. Melanija se udaje za učitelja Peru koji nešto kasnije i sam postaje pop u varoši.

Juca se udaje za Šacu koji ubrzo postaje bogati naslednik i sele se u Beč. On tamo radi kao zubar. Srećni su i imaju četvoro dece.

Sponzorisano:

Loading...