Pridevske zamenice

Zamenice spadaju u promenljivu vrstu reči pored imenica, prideva, nekih brojeva i glagola.

One služe da upute na određena lica, osobine i stvari, tačnije na reči koje te pojmove označavaju.

Na primer, zamenicama kao što su ja, mi, ti, vi, oni se upućuje na lica koja su deo govora, odnosno govornici i oni kojima je govor upućen, a zamenicama ona, on, ono se upućuje na ona lica koja nisu učesnici u govoru.

Kada upotrebimo zamenice moj, njegov, tvoj, onda upućujemo na pripadnost pojma uz čije ime one stoje; a upotrebom zamenica onakav, ovakav mi upućujemo na osobinu koja je izvan predmeta uz čije ime zamenica stoji.

Loading...

U odnosu na službu koju imaju u rečenici i u odnosu na to da li zamenjuju imenice ili prideve, zamenice možemo podeliti na imeničke i pridevske.

Imeničke zamenice

Imeničke zamenice su one zamenice koje u rečenici mogu da stoje samostalno, isto kao i imenice.

One ne zavise od drugih reči, već se druge reči na njih oslanjaju i zavise od njih.

Sve imeničke zamenice se mogu podeliti na lične zamenice, lične zamenice svakog lica sebe, se, upitne zamenice za lica i stvari (ko, što) i neodređene, tj. odrične zamenice koje su složene sa ko i što.

Ove poslednje su zamenice neko, nešto i niko, ništa.

Kako su zamenice imenske promenljive reči, one se, kao i imenice, menjaju po padežima. Padežna promena, odnosno deklinacija imeničkih zamenica odvija se po posebnom redosledu.

Navešćemo kako izgleda deklinacija ličnih zamenica u srpskom jeziku, odnosno kako izgleda deklinacija lične zamenice za prvo lice jednine.

Loading...

Nominativ: JA

Genitiv: MENE, ME

Dativ: MENI, MI

Akuzativ: MENE, ME

Vokativ: /

Instrumental: MNOM(E)

Loading...

Lokativ: MENI

Deklinacija lična zamenice za drugo lice jednine TI.

Nominativ: TI

Genitiv: TEBE

Dativ: TEBI, TI

Akuzativ: TEBE, TE

Vokativ: TI

Instrumental: TOBOM

Lokativ: TEBI

Deklinacija lične zamenice za prvo lice množine MI.

Nominativ: MI

Genitiv: NAS

Dativ: NAMA, NAM

Akuzativ: NAS

Vokativ: /

Instrumental: NAMA

Lokativ: NAMA

Deklinacija lične zamenice za drugo lice množine VI.

Nominativ: VI

Genitiv: VAS

Dativ: VAMA, VAM

Akuzativ: VAS

Vokativ: VI

Instrumental: VAMA

Lokativ: VAMA

Kao što možemo videti, lične zamenice prvog i drugog lica imaju potpuno zasebnu promenu, koja je svojstvena samo njima.

Kada je reč o ličnim zamenicama trećeg lica za sva tri roda (muški, ženski, srednji), onda primećujemo da u svakoj promeni one imaju oblik koji liči na pridevske zamenice.

Deklinacija lične zamenice za treće lice jednine muškog roda glasi ovako:

Nominativ: ON

Genitiv: NJEGA, GA

Dativ: NJEMU, MU

Akuzativ: NJEGA, GA, NJ

Vokativ: /

Instrumental: NJIM

Lokativ: NJEMU

Istu promenu ima i lična zamenica za treće lice jednine u srednjem rodu.

Deklinacija trećeg lica jednine lične zamenice u ženskom rodu ONA.

Nominativ: ONA

Genitiv: NJE

Dativ: NJOJ, JOJ

Akuzativ: NJU, JE, JU

Vokativ: /

Instrumental: NJOM

Lokativ: NJOJ

Kada je reč o deklinaciji ličnih zamenica trećeg lica množine, ona za sva tri roda glasi isto kao i promena lične zamenice trećeg lica množine srednjeg roda (osim u nominativu gde glase ONI, ONA, ONE).

Nominativ: ONA

Genitiv: NJIH, IH

Dativ: NJIMA, IM

Akuzativ: NJIH, IH

Vokativ: /

Instrumental: NJIMA

Lokativ: NJIMA

Kada je reč o promeni lične zamenice svakog lica (sebe, se) treba reći da ona ima potpuno zasebnu promenu. Oblik nominativa ne postoji, pošto se ova zamenica ne upotrebljava kao subjekat u rečenici. Takođe, oblici za jedninu i množinu su isti.

Deklinacija lične zamenice za svako lice SEBE, SE:

Nominativ: /

Genitiv: SEBE

Dativ: SEBI

Akuzativ: SEBE, SE

Vokativ: /

Instrumental: SOBOM

Lokativ: SEBI

Upitne zamenice za lica i stvari, kao i imeničke neodređene i imeničke odrične zamenice imaju istu promenu kao i pridevske zamenice, o čemu će biti više reči u nastavku teksta.

Pridevske zamenice

Pridevske zamenice su nesamostalne, zavisne reči koje obično imaju službu prideva u rečenici i stoje uz imenice koje određuju. Isto kao i pridevi i pridevske zamenice imaju svoje oblike za tri roda, jedninu i množinu, a sve u zavisnosti od toga uz kakvu imenicu stoje.

U odnosu na to po čemu određuju imenicu uz koju stoje, pridevske zamenice se mogu podeliti na nekoliko različitih vrsta.

To su: prisvojne, odnosno posesivne zamenice, demonstrativne ili pokazne zamenice, odnosno-upitne zamenice, neodređene zamenice, odrične zamenice i opšte ili određene zamenice.

Prisvojne pridevske zamenice označavaju pripadanje prvom, drugom i trećem licu (svim licima). To su zamenice: moja, moja, moje; tvoj, tvoja, tvoje; njegov, njegova, njegovo; njen, njena, njeno, naš, naša, naše; vaš, vaša, vaše; njihov, njihova, njihovo; svoj, svoja, svoje, itd.

Pokazne ili demonstrativne pridevske zamenice upućuju na lice ili predmet, tj. na neke njihove osobine koji su u blizini govornika. Blizina može biti prostorna ili vremenska. Isto tako oni mogu biti u blizini lica kojemu se saopštava ili neprisutnog lica.

To su zamenice: ovaj, ova, ovo; onaj, ona, ono; taj, ta, to; ovakav, ovakva, ovakvo; ovoliki, ovolika, ovoliko; onoliki, onolika, onoliko; toliki, tolika, toliko; itd.

Pored toga što upućuju na biće ili predmet, ove zamenice upućuju i na osobinu tako što određuju pojmove uz čija imena stoje po nekakvoj osobini koja je van tih pojmova: Vaše majke su bile hrabre, a i vi ćete biti takve.

Odnosno-upitne pridevske zamenice se upotrebljavaju u upitnim rečenicama, kao i u zavisnim rečenicama u funkciji veznika. To su zamenice: koji, čiji, kakav, koliki, čiji, čija, čije i sl.

Neodređene pridevske zamenice upućuju na neke neodređene pojmove. To su zamenice: nekakav, neki, nekolik, nečiji, neko i sl.

Odrične pridevske zamenice služe da se njima označi odricanje. To su zamenice: nikakav, ničiji, nikakvo, nikakve i sl.

Opšte ili određene pridevske zamenice treba da upute na određene pojmove koji se tiču određenih pojmova, jednog od njih ili više njih. To su zamenice: ma koji, svaki, koji god, svakakav, svakakva, svakakvo, kakav god i sl.

Deklinacija pridevskih zamenica

Pridevske zamenice mogu imati zameničku i pridevsku promenu.

Pokazaćemo kako izgleda pridevska deklinacija opšte pridevske zamenice SVAKI u muškom rodu jednine i množine.

Nominativ: SVAKI/SVAKI

Genitiv: SVAKOG(A)/SVAKIH

Dativ: SVAKOM(E)/SVAKIM(A)

Akuzativ: SVAKI/SVAKOG(A)/SVAKE

Vokativ: //

Instrumental: SVAKIM/SVAKIM(A)

Lokativ: SVAKOM(E)/SVAKIM(A)

Po pridevskoj deklinaciji mogu se menjati zamenice svaki, neki, takvi, onakvi, ovoliki i sl.

Sada ćemo pokazati kako izgleda pronominalna ili zamenička deklinacija pokazne zamenice OVAJ u muškom rodu jednine i množine.

Nominativ: OVAJ/OVI

Genitiv: OVOG(A)/OVIH

Dativ: OVOM(E)/OVIM(A)

Akuzativ: OVAJ/OVOM(U)/OVA

Vokativ: //

Instrumental: OVIM/OVIM(A)

Lokativ: OVOM(E)/OVIM(A)

Po zameničkoj promeni menjaju se zamenice ovaj, taj, onaj, sav, sva, sve i sl.

Kakva je razlika između zameničke i pridevske promene?

Razlika između ove dve promene leži u tome što je u pridevskoj promeni vokal u nastavku genitiva i dativa jednine dug, a u zameničkoj promeni je on kratak.

Zamenice moj, tvoj, naš, vaš, koji, čiji, ničiji, menjaju se i po pridevskoj i po zameničkoj promeni.

Gramatička kategorija roda i broja zamenica i moguća značenja

Imeničke lične zamenice prvog i drugog lica imaju oblike jednine i množine i po jedan oblik za sva tri roda, s tim što se iz konteksta vidi da li je govornik, odnosno sagovornik muškog ili ženskog roda (ja sam govorio, ja sam govorila).

Lična zamenica trećeg lica se razlikuje po rodovima (on, ona, ono).

Lična zamenica svakog lica (sebe, se) obično se upotrebljava sa datom promenom za sva lica i oba broja.

Kod ostalih imeničkih zamenica nema razlikovanja roda i nema oblika množine. Takve su zamenice: ko, što, neko, nešto, svako, svašta, niko, ništa.

Ako posmatramo pridevske zamenice, videćemo da se sve one ponašaju isto ako i pridevi, tj. zavise od reči uz koju stoje. Kako stoje uz imenice sva tri roda i oba broja, moraju se ostvarivati nastavcima za muški, ženski i srednji rod jednine i množine.

Pored osnovne službe u rečenici koju imaju, pridevske (i lične) zamenice mogu da se upotrebljavaju i u nekim drugim službama. Tada menjaju značenje i prelaze u druge vrste reči.

Na primer, pridevske zamenice (upitne) koji, čiji dobijaju službu veznika: To je bio prvi luksuzni fijaker koji je Travnik video.

Upitne zamenice (za kakvoću) kakav, kakva, kakvo, takođe mogu imati funkciju veznika: Oko usta mu je igrao osmeh kakav imaju samo ljudi nečiste duše.

Pored njih i upitne zamenice za količinu i veličinu, poput kolika, koliko, mogu imati funkciju veznika: Nikome još nisam dao ljubav koliku bih hteo i koliko bih mogao.

Ponekad prisvojna zamenica svakog lica svoj, svoja, svoje, kada označava pripadanje pojmu subjekta u rečenici, može označavati pridev: To su one čudne zgrade gde je neko svoj postao tuđ i neko tuđ postao svoj.

Zadatak za vežbanje

Razvrstaj prema značenju sledeće pridevske zamenice: nikoliki, svačiji, onaj, nekoliki, kakav, taj, niakakav, moj, nečiji, koji, njihov, svaki.

Opšte/Odrične/Pokazne/Neodređene/Prisvojne/Upitno-odnosne.

Sponzorisano:

Loading...