Tvrdica, Jovan Sterija Popović – prepričano, analiza lektire, likovi

Jovan Sterija Popović je među svim utemeljivačima srpske komedije 19. veka bio jedna od najsnažnijih i najkompletnijih pojava. Svoj celokupan dramski, ali i komediografski rad, doživljavao je kroz didaktičku funkciju, kao i kroz nedvosmisleno uverenje da je “tetatar škola gde se ljudi uče”.

To je najverovatnije i jedan od glavnih razloga zbog čega su njegove komediografske teme bile bazirane na pojavama, kao i na ljudima iz njegove neposredne okoline i stvarnosti njegovog rodnog Vršca, kao i na savremenicima iz sveopšte srpske sredine.

Karakteri koji se pojavljuju u njegovim komedijama su deo vrlo prepoznatljivog ambijenta banatske varošice Vršca iz prve polovine 19. veka, kao i iz Beograda tog vremena, ali su u isto vreme, zahvaljujući njegovom umetničkom talentu, ovi likovi postali univerzalni tipovi koji nose ideje, značenja i poruke koje i dan danas obuzimaju pažnju publike i čitalaca.

Iako već na početku 19. veka srpska dramska literatura ima autorske tekstove Lazara Lazarevića i Stefana Stefanovića, ipak se za Steriju govori da je on otac srpske drame.

Loading...

Sam početak njegovog interesovanja za komediju 30-ih i 40-ih godina 19. veka (Pokondirena tikva, Laža i paralaža) poklopio se sa značajnim poetičkim usložnjavanjem i preobražavanjem književnog rada ovog velikog pisca, kao i dela srpske književnosti ovoga doba i kreće se od sentimentalno-istorijske proze (kada je napisao Boj na Kosovu, Zoraidu i Milana Toplicu), preko istorijske drame (kada je napisao Svetislava i Milevu, Miloša Obilića, Nevinost), pa sve do društvene komedije (kada piše Pokondirenu tikvu, Kir Janju i Pomirenje).

Proučavaoci književnosti kažu da sve do pojave Nušića, u srpskoj drami nije bilo pisca koji bi po sveobuhvatnosti i širini svoje vizije, mogao da se meri sa Jovanom Sterijom Popovićem.

Komediografski rad Jovana Sterije Popovića trajao je sve do kraja njegovog života. Od samog početka njegovog dramskog stvaranja, pa sve do poslednjih dana, opus ovog pisca predstavlja nedeljivu i jedinstvenu celinu, iako ga je moguće posmatrati kroz dve odvojene faze u hronološkom smislu.

U prvoj fazi dominiraju Laža i paralaža, Tvrdica ili Kir Janja, Pokondirena tikva, Zla žena, Džandrljiv muž i Ženidba i udadba. U drugoj fazi, koja obuhvata poslednje godine Sterijinog života nakon što se vratio u Vršac, dominiraju Rodoljupci i Beograd, nekad i sad.

Ako se posmatra poetički smisao Sterijinog dramskog rada, onda se on može posmatrati kao vrlo raznovrsna i složena umetnička tvorevina. U tragedijama i istorijskim dramama čuvao je poetiku Aristotela, Horacija i Boaloa, a u komedijama se oslanjao na Šekspira, Držića, Molijera, Kocebua, itd. Raspon u kojem se kreću Sterijine komedije je širok i u njemu se primećuje žanrovski sinkretizam.

Primećujemo komediju karaktera koju zapažamo u Kir Janji ili Tvrdici i u Pokondirenoj tikvi, potom komediju naravi u Rodoljupcima i Beogradu, nekad i sad, onda komediju intrige u Laži i paralaži, Ženidbi i udadbi i Zloj ženi i na posletku komediografsku parodiju u Čudnovatoj bolesti i Simpatiji i antipatiji.

Podnaslovi i predgovori Sterijinih komedija mogu biti interesantni u poetičkom smislu jer oni upućuju na njegovu potrebu da ukaže na žanrovske osobine, na komički postupak i na prirodu smešnog. Svoje velike komade je najčešće nazivao “veselim pozorjima” ili “šaljivim pozorjima”. Tekstove “malih scena” određuje kao “vesele igre”, odnosno “šaljive igre”.

Pored uobičajenih konvencija kao što su posvete prijateljima i dobrotvorima koji su ga podstakli da napiše delo ili su mu materijalno pomogli da ga štampa i objavi, Jovan Sterija Popović, vrlo često u predgovorima raspravlja o prirodi komičnog, o vaspitnoj ulozi smeha ili o društvenim okolnostima koje su bile ili smetnja ili podsticaj.

Loading...

Na primer, u komediji Tvrdica, Jovan Sterija Popović, pored konvencionalne zahvalnosti vršačkom doktoru Gavrilu Pekaroviću, njegovom prijatelju, koji ga je podstakao da napiše ovaj komad, on se trudi da ukaže na dve osnovne funkcije komedije, a to su, po njegovom mišljenju, pouka i zabava. Takođe, on govori u ovom predgovoru o velikoj potrebi uvođenja pozorišta kod Srba.

Kir Janja/Tvrdica – komedija karaktera u tri čina

Komad Tvrdica ili Kir Janja je komedija Jovana Sterije Popovića. Ova komedija ima tri čina i svrstava se u komediju karaktera jer govori o neobičnoj i lošoj osobini tvrdičenja i škrtičarenja glavnog junaka kir Janje. Upravo se po imenu glavnog junaka u komediji, ovaj komad naziva Kir Janja, pa ne treba da vas zbunjuje njen naslov.

Likovi u komadu su: kir Janja, trgovac i zelenaš, njegova mlada supruga Juca (druga žena, jer mu je prva umrla), njegova kći iz prvog braka – Katica, notaroš Mišić, sluga Petar i kir Dima, zelenaš.

Kir znači gospodin (od grčke reči kirios – gospodin). Kir Janja je poreklom Grk, a u to vreme je u Vojvodini bilo puno Grka i Cincara koji su se uglavnom bavili trgovinom i zanatstvom. Za ove ljude je bio vezan stereotip da su veoma štedljivi.

Jovan Sterija Popović je verovatno uzeo Grka za glavnog junaka zbog toga što su oni u to vreme bili poznati kao poslovni ljudi preduzimljivog duha, ali i zbog toga što je Sterijin otac bio Grk i takođe trgovac. Mnogi misle da mu je otac poslužio kao prototip za stvaranje kir Janjinog lika.

Loading...

Komediji Tvrdica prethodi predgovor u kojem autor kaže da je njegovo prethodno delo Laža i paralaža imala dobar prijem kod čitalaca i da je publika želela da se još nešto slično sastavi i odštampa. Sterija je uz pomoć svog “Predislovija” uspeo da istakne da je finansijiski i uopšte materijalni položaj pisaca toga vremena loš i da oni zbog toga ne mogu da se u potpunosti posvete pisanju, već se pisanjem bave samo u trenucima odmora. Sterija smatra da pisac treba da bude materijalno obezbeđen da bi mogao da se u potpunosti posveti pisanju. Ovako, kada bi se samo time bavio, umro bi od gladi. Pošto Sterija posle Laže i paralaže ništa nije napisao sedam godina, ovde je pokušao da objasni zašto je to tako. U to vreme on se bavio advokaturom, a uz to je bio i bolešljiv, pa nije mogao da se posveti pisanju.

Autor dalje navodi da je imao želju da napiše komad koji bi i gledatelje i čitatelje razvedrio i razgalio, a ne naterao na zevanje. Takođe, pored zabavnog karaktera, želi da njegovo delo pruži i pouku.

Treba reći da u istoriji književnosti postoji još jedno delo koje nosi isti naziv i koje ima sličnu sadržinu. To je delo francuskog pisca i poznatog komediografa Molijera. Pre Molijera, temom tvrdičluka, na sličan način, bavili su se antički komediograf Plaut (Aulularija ili Zlatni ćup) i renesansni dubrovački pisac Marin Držić. Sterija, dakle, nije prvi komediograf koji se bavio ovom temom, ali je on ovu temu obradio na sebi svojstven način jer ju je oblikovao u duhu mentaliteta svog naroda, kao i u duhu vremena u kome je živeo.

Ova tema je, svakako, svevremena i uvek aktuelna jer obrađuje osobinu koja je svojstvena ljudima u bilo kom istorijskom periodu. Posebnu originalnost kod Sterije čini neobičan jezik koji je u službi proizvođenja komičnog efekta. Njegov glavni junak priča iskvarenim grčkim i srpskim jezikom. To Sterijinog kir Janju individualizuje.

Struktura komedije Tvrdica Jovana Sterije Popovića

Komedija Kir Janja ili Tvrdica Jovana Sterije Popovića ima tri čina. Svaki čin ima različit broj pojava. U prvom činu imamo 11 pojava, u drugom 9, a u trećem 7. Termini kojima Sterija obeležava delove dramske strukture su sledeći. Kod njega su dejstva ono što danas nazivamo činovima, dok su pozorja ono što nazivamo scenama ili pojavama.

Prvi čin

Ovaj deo je ekspozicija ili uvod u dramsku radnju. Takođe, u prvom činu dobijamo gradaciono prikazivanje karaktera glavnog junaka jer svaka nova pojava i dramska situacija dodaje novi detalj kojim se upotpunjava njegov portret.

Na početku vidimo Jucu i kir Janju koji razgovaraju i u tom dijalogu se jasno vide njihovi odnosi, kao i njihovi karakteri. Razgovor između njih dvoje ne gura radnju napred, ali služi da nam da osnovne naznake kir Janjinog karaktera i njegovog stava prema životu, novcu i porodici. Između njega i njegove žene postoji velika razlika u godinama. Kada ju je prosio, kir Janja je Juci obećavao bogatstvo, pažnju, udoban život, haljine, šešire. itd.

Međutim, sada ga muči to što ona šije novu haljinu i što traži od njega da joj kupi novi šešir. Uz to, kir Janja je ljubomoran i  pita se zašto ju je oženio, da li da mu čuva dom ili da bude stalno na prozoru i gleda mlade oficire. Posebno mu smeta što je u njihovoj kući stalno notaroš Mišić. Kir Janja obeležava komade hleba kako bi pratio koliko se hleb troši u kući. Smeta mu što se hleb jede između ručka i doručka. Dajući Juci primer štednje, on joj opisuje grčkog filozofa Diogena koji je živeo u buretu i išao po ulici bos. Kir Janja, dakle, ne pripada svetu u kome živi, opsednut je novcem i njegovim čuvanjem, a ne obrtanjem, nema osećaj za normalne odnose u porodici.

Nakon ovog razgovoro između Juce i kir Janje, dolazi sluga Petar. On je takođe komičan jer je gluv i ne obavlja svoj posao kako treba. Gluvoća sluge Petra dovodi do komike jer on pogrešno čuje određene reči. Sluga Petar donosi Janji pismo od kir Dime, trgovca, koji traži pozajmicu. Janja se obraduje jer u tome vidi način da zaradi. Janja isteruje i Jucu i Petra iz sobe i zaključava vrata da bi mogao nasamo da otvori sanduk sa svojim novcem i dukatima. Boji se da Juca slučajno ne vidi koliko novca ima, pa da se udruži sa nekim i da ga ubije i pokrade. On umišlja stvari i veruje u svoje primisli. Razgovara sa dukatima kao da su živa bića, tepa im i pokazuje više nežnosti prema novcu nego prema svojoj ženi.

U sceni razgovora sa dukatima mi otkrivamo do kraja bolestan i iščašen lik kir Janje i vidimo kako se ljubav prema materijalnom bogatstvu, odnosno novcu, kod njega preobratila u opasnu strast, tj. bolest i opsesiju.

U sledećoj sceni se pojavljuje Mišić, a Janja je pomalo uznemiren jer ne voli da se po kući mota mladić dok je on taman krenuo da završi neki posao van kuće. Više se boji da ga Mišić i Juca ne opljačkaju nego što je stvarno ljubomoran. Mišić od njega traži dobrotvorni prilog jer se gradi bolnica. Logično je da Janja kao ugledni trgovac da makar 1000 forinti, ali Janja to odbija i tvrdi da nema para. Može da ponudi svega jednu ili dve forinte.

Kir Dima traži od Janje novac na pozajmicu i Janja mu daje uz veliku kamatu, uz to kir Dima prosi ruku Janjine ćerke Katice, a Janja pristaje zbog toga što Dima ne traži miraz, niti novac. Takođe, ne želi da pravi svadbu i to Janji veoma odgovara. U ovom postupku jasno vidimo koliko je Janja bezdušan jer mu nije stalo ni do sreće njegovog deteta. Udao bi ćerku od 18 godina za svog vršnjaka, starca, samo da bi sačuvao svoj novac.

U završnoj sceni prvog čina vidimo slugu Petra koji Janju obaveštava da mu se stara šupa srušila i da je jedan konj stradao.

Drugi čin

U drugom činu upoznajemo Katicu. Njena pojava ne donosi nikakav zaplet niti dinamiku.

Nastavlja se priča koja je započeta na kraju prvog čina. Stara šupa se, kako saznajemo, srušila zato što Janja nije želeo da uloži u popravku, a bio je upozoren na vreme.

Notaroš Mišić predočava kir Janji da Dima nije prilika za Katicu jer je star i nije tako ugledan kao Janjina porodica. Janji to prija kad čuje, ali kad shvati da Mišić želi da oženi Katicu, negoduje.

Na kraju drugo čina vidimo kir Janju koji kukumavči jer su ga Jevreji prevarili za dvadeset forinti dok je menjao novac, a uz to mu je ukradena i Rotšildova obligacija koja vredi 1000 forinti.

Treći čin

U trećem činu imamo Janjin monolog. On jadikuje zbog svega što ga je snašlo. Želi da izvrši samoubistvo, ali i ono košta, a njemu se ne daje novac za kanap. Zatim ulazi Juca i kazuje mu kako je iscurelo sirće jer nije želeo da zameni dotrajale slavine na buradi. Janja želi da da otkaz slugi Petru i pritom ne želi da ga plati nego još izračunava kako je on njemu dužan.

U petoj sceni trećeg čina, Mišić nadmudruje Janju i uspeva da ga natera da mu da Katicu za ženu, a Janja im poklanja falsifikovane novce i obligaciju koja je ukradena. Da ga ne bi prijavio, Mišić zauzvrat dobija Katicu za ženu.

Sponzorisano:

Loading...